Diktatorski kutak
TOTALITARNI ANARHIZAM
Otajstvo totalitarizma
  • Otajstvo totalitarizma i anarhija trojstva
    Duhovno-partijski bilten
Blog
srijeda, travanj 20, 2011

Danas ću vam ispričati kako sam, kao desetogodišnjak, ne samo sudjelovao već bio mozak progona i deportacije Srba za vrijeme Domovinskog rata. Godinama sam šutio kao što šuti Bog kada mu se molitvom obraća hrvatski narod, ali nakon drakonskih zatvorskih kazni generalima Gotovini i Markaču, nakon posthumne presude predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, odlučio sam vam ispričati kako je zapravo bilo, a sve u svrhu aboliranja nepravedno osuđenih ljudi.  Dakle, ljeta gospodnjeg 1991.,  puno prije brijunskog sastanka, prije operacije Oluja, prije nego što je Gotovina postao simbol Domovinskog rata, odvijala se prava drama na zagrebačkoj periferiji. U utrobi glavnog grada, kao zloćudan tumor, rastao je jedan dječak. Bio je poremećen i na dobrom putu da izraste u bolesnog mladića sa zdravom diktatorskom ambicijom. Zvao se Mokowski i ovo je njegova (istinita) priča...

Završivši drugi razred osnovne škole obitelj se preselila. Zajebani kvart na istoku grada (Volovčica), zamijenili smo za šminkerski kvart na zapadnom dijelu (Jarun). S preseljenjem došlo je do meni mučne promjene škole. Sjećam se dandanas tjeskobe koju sam proživljavao čekajući s kolegom na školskom hodniku da budemo predstavljeni razredu. Kolega je bio nizak, debeo, neugledan i imao je špičaste uši kao doktor Spock. Zvao se Siniša Čuić i moram li spomenuti, valjda je svima iz opisa prepoznatljivo, bio je Srbin. Dok je moja malenkost stasom, glasom, uglađenošću i pravilnim ušima otkrivala kako se radi o pravom rasnom Hrvatu. Naravno u tom trenutku nisam znao da je Siniša Srbin, mada sam trebao naslutiti iz njegove neugledne pojave, jer da sam bio upoznat s tom činjenicom prvo bih mu odvalio jednu uglađenu purgersku šamarčinu vanjskim dijelom dlana, zatim bih ga pozvao na dvoboj džentlmenski ponudivši da sam izabere oružje. Takvi smo mi Hrvati, do bola civilizirani i uglađeni prema neprijatelju. No, kao što rekoh, jebi ga, nisam znao da je mali četnik.

Da skratim priču, ušli smo zajedno u razred. Kako smo ušli, tako sam ja automatski postao Stanlio, a Siniša Olio. Šta ti sve neće Srbin prirediti u afirmativnoj životnoj fazi. Do dana današnjeg mogu Srbima i previše oprostiti, ali da sam pred komadima iz novog razreda posto Stanlio, a bio sam predodređen za Joeya McIntyrea iz New Kidsa, to im ne mogu nikako oprostiti. Pa ljudi moji ja zbog Srbina nisam imao curu do prvog srednje, nijedna nije htjela furati, a kamoli brijati sa Stanliom. Glupe curice ne čitaju stripove, jer da čitaju mogao sam hladne duše postati Zagor, a Siniša Čiko. Pa ne bih se toliko bunio ni da sam postao Don Kihot od Manče, a Srbin moj Sancho Pansa, ali naravno glupe curice u trećem osnovne ne čitaju debele knjige. Ne, one čitaju „Ok“, skupljaju postere iz „Bravo“ magazina i gledaju blesave stare hollywoodske komedije o debelom i mršavom.

Najpopularniji frajer u razredu bio je dečko iz slavonske ravni, samoprozvani Tigar iz Nuštra. Kako zagrebačke puce padaju na došljake (o tome je fantastičan tekst svojevremeno napisao Veselko Tenžera) tako ni moje šulkolegice nisu ostajale imune na Tigrov razvučeni slavonski naglasak, pored kojeg moj topli horvatski kaj nije imao šanse. Prefrigani Purger smislio je pakleni plan i sprijateljio se s Tigrom računajući da će kao hijena dobiti njegove ostatke. Danima sam promatrao Tigra i učio njegove tehnike. Gledao sam ga kako hladne školske hodnike pretvara u toplu azijsku džunglu. Učio sam kako se uz vjetar, nečujno približava žrtvi. Krene, pa zastane i oslušne zrak. Zatim ponovo, ovaj put u većoj brzini, cijelo vrijeme ne ispuštajući plijen iz vida, grabi prema naprijed. Kad je siguran da između njega i žrtve više ne postoji mogućnost bijega hvata punu brzinu, isplažena jezika i bijelih iskeženih očnjaka dolazi tik pored žrtve i šlata je za dupe. Žrtva se crveni, hihoće i srnećim skokovima hita prema ženskom zahodu gdje nalazi spas od pomahnitale prugaste mačke iz Nuštra. Probao sam i ja jednom kopirati tu tehniku, ali sam popio dvije prave Bud Spencer šamarčine preko svojih pravilnih ušiju. U svoju obranu moram napomenuti kako se curice razvijaju puno brže od dječaka u toj dobi, a među nama govoreći, postoje indicije kako je ta koja me raspalila iz miješanog braka. Uslijed udarca popucale su mi ušne kosti i oblikovale se u karakteristično srpsko-spockovske. Kasnije sam zbog toga imao puno problema. Naime, zbog ušiju su smatrali da sam Srbin.

Kad netko misli da si neprijatelj ti moraš dodatno upregnuti i dokazati suprotno. Stoga sam ponovo smislio pakleni plan i iskoristio ljepuškastog, ali nadasve naivnog Tigra da mi pomogne u realizaciji. Sinišina obitelj živjela je u prizemlju Tigrove zgrade, a plan je bio svakodnevno nakon nastave dolaziti pod prozor i viriti kroz njega iliti špijunirati. Nadao sam se kako ćemo uhvatiti trofazne na djelu i zatim ih prijaviti nadležnim službama: prizivanje duhova, koprofilija, masturbacija, slušanje Riblje Čorbe, vudu magija, žderanje mesnih narezaka petkom, pederastija... Nadali smo se bilo čemu što nije u skladu s hrvatskim katoličkim duhom, uljudbom i ćudoređem, a sasvim je normalno za dementne Srbe. Otegnula se naša špijunska misija cijelo školsko tromjesečje bez ikakvih rezultata. Jednog dana, nakon školskih praznika, nastavnik nam je rekao kako je Siniša s obitelji odselio u Knin. Pogledao sam Tigra i značajno mu kimnuo glavom u stilu misija izvršena, oslobođeno prvih šezdeset stambenih kvadrata, a neprijatelj humano preseljen bez prekomjerne uporabe sile. Tigar mi je uzvratio mignuvši desnim okom (miganje lijevim bilo je rezervirano za komade) u stilu operacija udruženi zločinački pothvat je u pokretu. Ostalo je povijest...

mokowski @ 16:46 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 31, 2011

Ja sam nezaposleni hrvatski građanin. Pomalo sam glupav, naivan i apatičan, ali posjedujem jednu uistinu fantastičnu karakteristiku koja je zajednička gotovo svim Hrvatima koji pokušavaju živjeti na pošten način – mogu pojesti ogromnu količinu govana. Nezaposlen sam već godinama, a zadnju godinu koju sam bio u radnom odnosu nisam primio plaću. Da se ne bismo lagali nisam ja jedini takav u ovoj državi, ima nas još nekolicina, po prilici 400,000 sa sličnim problemom.Pitate me jesam li nezadovoljan situacijom u zemlji? Moj odgovor je da, jako sam nezadovoljan situacijom u zemlji. Nikako ne mogu shvatiti da postoje ljudi koji izlaze na ulice i prosvjeduju, zakrčuju promet, narušavaju javni red i mir, a zašto? Samo zato što su besposleni i ne primaju plaću? Nećeš ti velikog problema, imam i ja rupu na džonu i krater u želudcu pa sam miran i ne talasam brod. Sjedim kod kuće, hranim se po kontejnerima, skupljam plastičnu ambalažu, tu i tamo uplatim listić u kladionici i u miru gledam "Šeherezadu" i "Big Brothera". Sva sreća da nas je većina takvih normalnih i konstruktivnih.

Ja sam zaposleni hrvatski građanin. Živim i radim u Hrvatskoj, imam solidnu plaću i slobodno mogu reći da sasvim dobro živim od svoga rada. Što mislim o prosvjedima? Nemam ti ja vremena za to. Preko tjedna šljakam kao pas, petkom odem s dečkima na nogač, subotom se nalupam alkohola i barim pičke po diskotekama, a nedjelja je dan za misu i obiteljski ručak kod punice. Kad me već vučeš za jezik, mislim da je to sramota za hrvatsko društvo. Ti ljudi koji prosvjeduju su obične lijenčine koje nemaju pametnijeg posla. Moja poruka za njih je nađite si posao bitange. Pitaš me za solidarnost? Što je to, to je neka provokacija? Ne razumijem tu riječ, nisam ja profesor francuskog, ja govorim čistim  hrvatskim književnim jezikom, a ta riječ dokazano ne postoji u našem vokabularu.

Ja sam hrvatski svećenik. Mišljenje o čemu, o prosvjedima? Nemam vremena, nazovite me za pola sata, upravo brojim novac. Molim!? Otkud mi novac za koji mi treba pola sata da ga izbrojim? Mladiću vrlo ste nepristojni i neodmjereni. Zapamtite Bog sve vidi i sve čuje, a što se novca tiče, oni koji pošteno mole za spas duše ga i imaju, a oni koji prosvjeduju, ne idu nedjeljom u crkvu i s đavlom tikve sade, takvi neće dobro proći u ovom životu, a na zagrobni mogu slobodno zaboraviti. Amen.

Ja sam hrvatski sportaš. Jučer sam aktivno sudjelovao u prosvjedu. Tak sam se napalio i jebao mater onim nedojebanim prosvjednicima kaj su mi zakrčili Vukovarsku i u prolazu ogrebali „mečku“. Kaj reći? Stoka smrdljiva, neradnička. Da stvar bude gora zbog tih jadnika sam zakasnio na trening i još su me u klubu lupili po džepu. Mislim ono, kužiš, najgori dan u mom životu.

Ja sam hrvatski akademik. Kako, ne čujem dobro. Govorite glasnije slušni aparat mi se pokvario. Prosvjedi u Hrvatskoj? Kakvi pobogu prosvjedi? Slušaj mladiću, nemoj me zajebavati, ja sam u godinama i sad mi je vrijeme za popodnevni odmor, a vi ste mladiću veoma neodgojeni i fali vam elementarnog kućnog odgoja kad zovete u vrijeme ručka.

Ja sam hrvatski student. Veteran sam mnogobrojnih bitaka za bolje i pravednije društvo. Curice na faksu me pamte kao Cheeseburger Che Guevaru. Bio sam najglasniji  urlator kad nam je kapitalistička aždaja pokušala povisiti cijene u menzi. To su bili dani, crvena majica s otisnutim, nikad prežaljenim, Komandantom na grudima i zastavica McDonaldsa u ruci. Šta da ti pričam, jurišao sam na barikade, bio sam spreman umrijeti za našu stvar. Da ne bi ljudi mislili kako hrvatski student živi kao parazit na staroj slavi, moram se pohvaliti da sam izrazito aktivan po pitanju aktualnih antivladinih prosvjeda - svakodnevno "lajkam" Pernarove statuse na "fejsu".

Ja sam hrvatski pjevač. Vi dobro znate da je moj bend izrazito socijalno osviješten i prepoznat diljem naše domovine po beskompromisnim pjesmama u kojima kritiziramo režim. Još smo angažiraniji po pitanju problematike potrošačkog mentaliteta koji je ljude pretvorio u šoping-mašine i hladnu želatinu koja nema niti snage niti volje da se pokrene i promijeni stvari. Hoću li aktivno sudjelovati u prosvjedima? Ja bih rado, ali ovaj tjedan sam na zauzet. Vozam se na relaciji Split-Graz-Split. Znate uređujem stan, a IKEA ima strašno dobrih stvari po najnižim cijenama. Sljedeći tjedan također neću moći jer ulazimo u studio i radimo na novom materijalu, a to će malo potrajati. No, svečano prisežem da ću se pridružiti prosvjedima tamo negdje u lipnju, ako se to neće kositi sa terminima nove reklame koju snimam za Ožujsko pivo.

Ja sam hrvatski novinar. Za sebe mogu reći da sam pošten i objektivan. Ne obmanjujem narod, ne pišem laži i činjenica je za mene svetinja. Nikad sebi ne bih dozvolio objavu neprovjerenih informacija. Ipak, moralno i profesionalno, odgovaram čitatelju. Molim, o prosvjedima? Došlo je do nesporazuma. Rekao sam vam da sam ja hrvatski novinar, mi ne pišemo previše o takvim temama. Nemojte me više uznemiravati jer radim na jednom veoma važnom članku koji zanima većinu normalnih građana ove naše zemlje, a radi se o Sorajinim grudima, a za te vaše gluposti nazovite redakciju Ferala, ako ih možete naći, i njih pitajte o prosvjedima i stanju u zemlji. Hi, hi, hi, zlobno se naceri hrvatski novinar i sklopi slušalicu. Zatim pošteno, objektivno i činjenično uroni u Sorajine grudi.

Ja sam istaknuti čelnik vladajuće stranke. Dok se hrvatska mladost valjala po blatu i gušila u vlastitoj krvi, ja sam odrađivao svoju povijesnu ulogu. Desna ruka na srcu, a lijeva u lisnici hrvatskog naroda. Kakva su to vremena bila ljudi moji, kad su Hrvati disali kao jedan i krvarili za mene i moje ortake. Dok su oni ginuli ja sam ih lagano guzio, onako kako najviše volim, s guza. Kad ja jebem ne izgovaram prostote jer to nije lijepo i ponižava onog koji je jeban, a ja sam fino odgojen i imam visok političko-seksualni IQ zahvaljujući kojem svoju silovanu žrtvu uspijem uvjeriti kako je posrijedi vođenje ljubavi. Ljubovali smo dvadeset, voljeti ćemo se još sto i dvadeset godina, a Vi ćete mi  uvijek sve oprostiti - jer nitko ne jebe kao što jebe hrvatski političar. Da, naravno da sam svjestan težine svojih riječi i apsolutno stojim iza njih. Ja znam kako diše hrvatsko biračko tijelo i kad dođe vrijeme izbora tu nema iskrenosti i poštenja. Narod je kao kurva gladna dobrog kurca, uvijek bira onog koji bolje prca – zna se koga.

mokowski @ 13:57 |Komentiraj | Komentari: 57 | Prikaži komentare